Uobičajeni problemi kod urinarne kateterizacije i sestrinskih mjera

Za osobe s neurogenim mjehurom, intermitentna kateterizacija je ekonomična i učinkovita metoda. Međutim, tokom postupka mogu se pojaviti različiti izazovi. Ovaj članak sažima najčešće probleme koji se javljaju tokom kateterizacije i pruža odgovarajuće smjernice za njegu.

Uobičajeni problemi

1. Bol i nelagoda u uretri tokom kateterizacije: Zbog anatomskih razlika, promjer uretre varira među pojedincima. Korištenje prevelikog katetera može uzrokovati mehaničku traumu uretre i oštetiti sluznicu uretre.

2. Anksioznost pacijenta: Općenito, pacijenti su skloni anksioznosti, što može uzrokovati napetost trbušnih mišića i grčeve uretre, što otežava umetanje katetera. Ponovljeni pokušaji umetanja mogu dodatno dovesti do lokaliziranog krvarenja uretrene sluznice.

3. Nedovoljne tehničke vještine: Neiskusno medicinsko osoblje može propustiti pravilno snalaženje u fiziološkoj zakrivljenosti uretre. Snažno umetanje kada se naiđe na otpor može uzrokovati ozljede. Kod pacijenata s retencijom urina, produženo zadržavanje urina koje dovodi do prekomjernog rastezanja mjehura može uzrokovati značajnu nelagodu.

4. Nepravilna dubina umetanja: Nedovoljna dubina uvođenja sprečava oticanje urina, dok previše duboko uvođenje može oštetiti zid mokraćne bešike.

5. Neadekvatna priprema prije postupka: Prije kateterizacije, kateter treba pažljivo pregledati radi kvalitete - provjeriti je li površina cijevi glatka i je li drenažni otvori bez grubih rubova. Kateter s nedostacima u kvaliteti ne smije se koristiti, jer se sigurnost pacijenta ne smije ugroziti radi uštede troškova.

6. Fiziološki faktori: U rijetkim kliničkim slučajevima, pacijentice mogu imati uretralnu hipospadiju. Preporučljivo je unaprijed pripremiti dva kompleta za kateterizaciju. Ako se kateter slučajno umetne u vaginu, mora se odmah zamijeniti. Prilikom ponovljenih pokušaja sprječavanja infekcije potrebna je stroga aseptična tehnika.

Mjere njege

1. Kontinuirano učenje: Medicinsko osoblje treba kontinuirano unapređivati ​​svoje znanje o anatomiji - posebno o fiziološkoj zakrivljenosti muške uretre - i razvijati komunikacijske vještine kako bi vodilo i ohrabrivalo pacijente u prevazilaženju teškoća njihovog stanja, čime se podržava oporavak.

2. Pažljiva i nježna tehnika: Pokreti umetanja trebaju biti spori i nježni, izbjegavajući pretjeranu silu. Ponovljena umetanja treba svesti na minimum. Odaberite kateter odgovarajućeg promjera i provjerite kvalitet prije upotrebe - čak se ni skupi proizvodi koji ne zadovoljavaju standarde kvalitete ne smiju koristiti. Nakon kateterizacije, provjerite da kateter nije savijen, komprimiran ili blokiran. Održavajte nesmetanu drenažu. Ako primijetite mutan urin, sediment, kristale ili krvarenje, odmah se obratite ljekaru radi irigacije mjehura ili hemostaze. Potaknite adekvatan unos tekućine kod pacijenata s normalnom funkcijom bubrega.

3. Psihološka njega: Kateterizacija može uzrokovati nelagodu, a pacijenti s retencijom urina mogu postati uznemireni. Medicinsko osoblje treba naučiti preusmjeriti pažnju pacijenta. Pacijentima s hipertrofijom prostate treba dati upute da opuste trbušne mišiće i duboko dišu kako bi smanjili napetost i anksioznost. Ako pacijent osjeti jaku nelagodu tokom postupka, treba odmah potražiti medicinsku pomoć.

U normalnim fiziološkim uslovima, ljudska uretra održava okruženje bez bakterija. Kateterizacija, kao mehanički postupak, neizbježno uzrokuje različite stepene traume uretralne sluznice, narušavajući njenu zaštitnu barijeru i potencijalno dovodeći do komplikacija poput infekcija urinarnog trakta. Stoga je pravilna tehnika kateterizacije ključna za zdravlje pacijenta. I medicinske sestre i pacijenti koji se sami kateteriziraju trebaju se upoznati s pravilnim tehnikama kako bi se smanjio rizik od komplikacija.

Odricanje odgovornosti

Dio sadržaja u ovom članku potiče iz online izvora. U slučaju bilo kakvog kršenja autorskih prava, kontaktirajte nas radi uklanjanja.

Medicinske informacije navedene ovdje služe samo u informativne svrhe i ne bi se trebale koristiti kao osnova za kliničku dijagnozu ili liječenje.